Prěnja bibliska sada rěči wo Bohu stworićelu, a naliči hnydom někotre wuslědki Jeho stworićelskeho jednanja, mjenujcy njebjo a zemju: „Na spočatku stwori Bóh njebjo a zemju“ (Gen 1,1).
Na prěni pohlad stej to dwě wšelakej kreaturje: Njebjo – horjeka, zemja – deleka. Wězo da so tutón tekst takle wujasnić.
To pak njewuzamknje hinaše wukładowanje, kaž na přikład tute, kotrež widźi w tutymaj słowomaj tak mjenowany merizm, to rěka tajku literarnu figuru, kotraž wužiwajo dwaj najwažnišej elementaj wěsteje reality zwurazni jeje cyłkownosć.
Hinak prajene, prěnja bibliska sada naličejo njebjo a zemju pokaza, zo pochadźa wšitko jenož wot Boha.
Tuž někotre přełožki, chcyjo hišće bóle ideju cyłkownosće wuzběhnyć, wužiwaja město słowow njebjo a zemja wuprajenje uniwersum a čitaja Gen 1,1 sćěhowace: Hdyž tworješe Bóh uniwersum abo Hdyž započa Bóh uniwersum tworić.
DJD