11. Pražnika

„A kóždy, kiž wopušći mojeho mjena dla dom abo bratrow abo sotry abo nana abo mać abo dźěći abo pola, dóstanje sto króć wjac a dobudźe wěčne žiwjenje“ (Mt 19,29).

Samotu rady měć, distancu k wěcam tutoho swěta dźeržeć, sebje samoho zabyć, njepytać bohatstwa, słužić a nic knježić, jednorje žiwy być... Haj, skromne žiwjenje na ćěle zmóžnja wotewrjenu wutrobu za Boha a blišeho, za přiwzaće dobreho poselstwa a horliwosć wo Bože kralestwo. Tute pokiwy Ewangelija su mjenje abo bóle za kóždeho wažne, zo by wěčne žiwjenje dócpěł.

TAD