24. Jutrownika

„Taj jej prajištaj: Žónska, što płačeš? Wona jimaj praji: Mojeho Knjeza su wzali, a ja njewěm, hdźe su Jeho połožili“ (Jan 20,13).

To su Jězusa spěšnje pochowali, dokelž so sabat bližeše. Porjadnje pochować, to chcedźa žónske nětko „na prěnim dnju tydźenja“. Byrnjež Jězus wumrěł, je Wón za žónsku Knjez, jeje Knjez, pola kotrehož chce być: „Ja njewěm, hdźe su Jeho połožili“. „Wonaj“, kotrajž staj w Jězusowym rowje a ju narěčitaj, to wědźa. Bóh ma wšelake puće za swoju wěrnosć, tež jandźeljo su Bože posoljo. Ale, štóž njeda so narěčeć a so njepraša, njenańdźe wotmołwu.

MN