29. Žnjenca

„Jan pak bě Herodesej prajił: Njeje ći dowolene, mandźelsku swojeho bratra měć“ (Mk 6,18).

Što sej tutón bjezdomny Jan zwěri kralej wumjetować? Jan njewumjetuje! Wón narěči sprawnosć: Njeje ći dowolene! A to je prawda, za krotruž Jan steji a rukuje. Hač kral abo prošer – k prawdźe je kóždy winowaty. To zajimawe je to słowčko měć. Herodija je a zwostanje mandźelska Herodesoweho bratra, byrnjež Herodes ju měł. Mandźelske prawo je zakładne prawo a tuž njeje do wole jednotliwca wuměnjomne.

MN