„Hdyž běchu posnědali, rjekny Jězus Symanej Pětrej: Symanje, syno Janowy, lubuješ mje bóle hač tući? Wón praji jemu: Haj, Knježe, ty wěš, zo će lubuju. Knjez praji jemu: Pas moje jehnjata!“ (Jan 21,15).
Jězus so praša Pětra za lubosću (lubuješ mje?) a Pětr ju wuzna (će lubuju!). Serbse klinči wšitko cyle harmonisce. Tola grjeksce tak njeje, dokelž Jězusej dźěše wo dospołnu lubosć (agapao) a Pětr měnješe jeno tu čłowjesku (fileo). Bóh tón Knjez žada přeco wjac a čłowjek pak zwostanje stajnje pod tutym žadanjom.
DJD