3. Pražnika

„A druzy wučomnicy jemu rjeknychu: Knjeza smy widźeli! Wón pak jim rjekny: Jeli njewuhladam na jeho rukomaj błuznje hozdźi a jeli njepołožu swój porst na městno hozdźi a jeli njepołožu swoju ruku do jeho boka, njebudu wěrić!“ (Jan 20,25).

Po swojim zrowastanjenju zjewi so Jězus swojim wučomnikam. To njebě tajki njewšědny podawk, zo japoštoł Tomaš, kiž njebě pódla, njezamóžeše do toho wěrić. Wěra je hnada. Tež dźensa njeje mnohim ludźom wěra samozrozumliwa a přistupna. Woni njezačuwaja zamołwitosć před Bohom. Tak so tójšto złeho přećiwo blišemu stanje. Prošmy stajnje zaso Boha wo žiwu wěru a zo by wón naše skutki wobknježił.

S. Chrystamarija