5. Hodownika

„Syły so dźiwachu, jako widźachu, zo němi rěča, brašni so wustrowja, chromi běhaja a slepi widźa. A chwalachu israelskeho Boha“ (Mt 15,31).

Tu so profetija ze Stareho Zakonja přez Jězusa zwoprawdźa. Jězus je tón, kiž Bože slubjenja spjelnja. Za ludźi je to přičina “jeho” Boha chwalić. Hdyž sćenik Matej sformuluje “A chwalachu israelskeho Boha.“ Potom to klinči za wjacorymi bohami, kotrymž so ludźo „wućěkachu“ a tule nětko nazhonja, zo jenož „Jězusowy“ Bóh, tón israelski Bóh, slubjenja zwoprawdźa a ludźom pomha. W času noweho přibójstwa nastanje prašenje: Přez koho dźensa ludźo nazhonja, zo je to „Jězusowy Bóh“ kotryž skutkuje.

MN