19. Róžownika

„To je moja kaznja: Lubujće so mjez sobu, jako sym ja was lubował“ (Jan 15,12).

Kóžda skupina wužiwa swoje znamješko, zo druzy ludźo ju zeznaja. Znamjo wěriweho křesćana je lubosć, a to lubosć k Jězusej Chrystusej a blišemu. To je tež prěnja a najwjetša Boža kaznja. Prěnich křesćanow su pohanojo takle posudźowali: Hlejće, kak woni so mjez sobu lubuja. Kajka ma tuta lubosć być? Swjaty Pawoł wopisa prawu lubosć takle: Wona je wočakliwa, je dobroćiwa, njeje žarliwa, so njechwali, njehordźi so, nječini, štož so njesłuša, njehlada swojeho wužitka, pase so hněwa, njebjerje za zło, njewjeseli so z njesprawnosće, ale raduje so, hdyž prawda dobywa, wšitko njese, wšitko wěri, wšeho so nadźija, wšo ćerpi (1 Kor 14,4-7). Prócujmy so wo prawu lubosć.

S. Chrystamarija