31. winowca

„Ale hdyž hosćinu hotuješ, zwołaj chudych, kiprych, chromych a slepych!“ (Lk 14,13).

W serbskej rěči konjugujemy: ja, ty, wón, wona, wone. W hebrejšćinje je nawopak. Tam konjuguje so: wón, wona, wone, ty, ja. Za dźěćo započina so puć k ja woprawdźe ze zeznaćom wokoliny. Dźěćo stupi do swěta z wusměrjenjom: Wón, wona a wone a słyši a widźi a začuwa. Hakle pozdźišo přińdźe ty, direktny poćah, a na kóncu stejitej tež ja a wědomje wo sebi. Potajkim njesteji jaego spočatnje na prěnim městnje. Tuž, kaž to Jězus praji: Effata (Mk 7,34), wotewr so druhemu napřećo: Hdyž hosćinu hotuješ, zwołaj chudych, kiprych, chromych a slepych!, zo by prawe dopóznaće schadźało a njepadnyło do farizejskeho myslenja, kotrež widźi jenož swójsku wučbu (Lk 12,1).

GN