Marija a reformaciska ikonografija

W katólskej Cyrkwi měješe a ma mać sčłowječeneho Syna Božeho přeco wulku wažnosć.

Hinak je to pola protestantow, a to wot sameho spočatka reformacije.

Za Martina Luthera a jeho přiwisnikow bě Marija jeno cyle jednora žona, kotraž porodźi Jězusa Chrystusa.

Tutu tendencu předstaja derje Marijanske wobrazy Lucasa Cranacha Staršeho.

Jedyn z nich je na přikład wobraz Marija z dźěćatkom pod jabłučinu z lěta 1530.

Na nim sedźi Marija pod jabłučinu a dźerži na klinje Jězusdźěćatko.

Jabłučina dopomina cyle wěsće na paradiziski štom a z tym tež na herbski hrěch prěnjeho čłowjeka, z kotrehož přińdźe Jězus Chrystus ludźi wumóžić.

Nadpadne na tutym wobrazu je tež to, zo steji Jězus z chribjetom wobroćeny k swojej maćeri. A wona scyła njehlada ani njepokza někak na njeho.

Scyła hinaša tendenca knježi na katólskich Marijanskich wobrazach.

Tam pokazujetaj najčasćišo Marija a Jězus z ruku jedyn na druheho, štož zwuraznja symbolisce wažnosć Maćerje Božeje.

Pobožnosć k njej je dźě wosobinsce přez jeje Syna ludźom poručena (wusměrjena ruka Jězusa k Mariji), dokelž je wona posrědnica mjez čłowjekom a Synom Božim (wusměrjena ruka Marije k Jězusej).

Něšto tajkeho naspomnjeny wobraz Cranacha nima.

Marija a Jězus hladataj kóždy do swojeho wosobinskeho směra.

DJD