Luther a List swjateho Jakuba

Zašły tydźeń bu, w rubrice Reformacija 500, tekst wo Lutherowej hierarchizaciji knihow Swjateho Pisma wozjewjeny. Po měnjenju Luthera maja najwjetšu hódnotu 6 nowozakonskich pismow: Jan; 1 Jan; Rom; Gal; Ef a 1 Pětr.

A kajki tekst pak steješe na najnišim schodźenku Lutheroweje hierarchije?

Wotmołwa na tute prašenje je poměrnje jednora. Po klasifikaciji wótca reformacije słušeše jedne z poslednich městnow Listej swjateho Jakuba. Wo nim so wupraješe Luther poměrnje negatiwnje: W mojej Bibliji njecham jeho měć; List Jakuba je woprawdźe słomjany list.

Što běše zakład tajkeho zhladowanja?

Znajmjeńša dwě přičinje.

Prěnja tčěše w słabym ewangelskim charakterje Jakuboweho lista. Wón naspomni Chrystusa, ale njewuči ničo wo nim, to rěka njeposrědkuje žanu informaciju wo jeho ćerpjenju, zmortwychstanjenju a knježenju.

A druha přičina ma z tym činić, zo po měnjenju awtora tuteho lista njeje žane wumóženje bjez skutkow (Jak 2,14-19). A to je přećiwk tomu, zo wjedźe do wumóženja, kaž so čita w Lisće swjateho Pawoła Romjanam, jeno wěra (Rom 1,17).

DJD