Bože Spěće a ikonografija

Dźensa, hdyž swjećimy wysoki swjedźeń Božeho Spěća, bych chcył k tomu někotre přemyslowanja pědpołožić, a to z pomocu jedneho wobraza. Wón pochadźa z lěta 1408 a bu namolowany přez sławneho ruskeho wuměłca Andreja Rublowa (wón je předewšěm jako awtor ikony „Swjata Trojica“ znaty). Original tuteho wobraza wisa dźensa w Trietiakowskej Galeriji w Moskwje. Na nim je potajnstwo Božeho Spěća předstajene. Bohužel njemóžemy wobmjezowaneho časa dla wšitke jeho detaile wobrěčeć. Tuž koncentrujmy so na to, štož je najwažniše. A to su po mojim zdaću sćěhowace elementy.

Prěni z nich je do njebjes spějacy Jězus Chystus. Wón je na trónje sedźo předstajeny a proces jeho pozběhnjenja leži na ramjenjomaj dweju jandźelow. A njeje to žadyn připad, zo so to na tajke a nic hinaše wašnje stanje. Tak chcyše Andrej Rublow na jednu staru tradiciju nawjazać, mjenujcy na tak mjenowanu apoteozu abo do njebjeswzaće romskeho imperatora, kotrehož pozběhowaštaj, kaž Chrystusa, tež dwaj jandźelej.

Ta podobnosć tuteju motiwow ma hłuboki teologiski woznam. Z tym so pokazuje, zo je zemske skutkowanje Jězusa Chrystusa přez Boha Wótca připóznate a so jako cyle wažne za wšitkich ludźi wobhladuje.

Dalši wuzběhnjenja hódny fragment wobraza wobsteji w jeho symetriji, kotraž je wosebje w delnym dźělu nadpadna. Srjedźa steji swjata Marija, a na jeje prawym a lěwym boku hromadźa so japoštołjo, kaž tež dwaj jandźelej. Štóž započnje wosoby ličić, tutón hnydom pytnje, zo matej tutej dwě skupinje samsnu ličbu zhromadźenych. Z praweje a z lěweje strony sydom wosobow: šěsć japoštołow a jedyn jandźel.

Tola wobsteji mjez tutymaj skupinomaj jedyn wažny rozdźěl. Skupina na prawo wot swjateje Marije předstaja ludźi, kotrychž wjetšina ma pozběhnjene hłowy a stejace wosoby na lěwej stronje wot Maćerje Božeje hladaja na nju.

To je na prěni pohlad jenož maličkosć, tola cyle wažna, dokelž pokazuje wona, kak maja křesćenjo žiwi być. Z jedneje strony dyrbja woni swoje hłowy k njebjesam pozběhnjene měć, z druheje pak strony dyrbja tež zemsku realitu widźeć. Jenož tajki symetriski napohlad zamóže dospołne žiwjenske zbožo zawěsćić a we wšědnych ćežach žiwjenje křesćansce wutrać.

Přichodny element, kotryž by rjenje było wuzběhnbyć, słuša swjatej Mariji. Wona stejo srjedźa hiba swojej ruce. Prawa ruka je na jedneho japoštoła wupřestrjena a lěwa je pozběhnjena. Tuta pozběhnjena ruka zda so jednu wotpokazacu abo wotdźeržacu gestu wukonjeć.

Z tym chcyše snadź Andrej Rublow na jednu činitosć swjateje Marije pokazać, mjenujcy na jeje funkciju skedźbnosće, kotraž dopominaše japoštołow na to, zo njemóžachu woni hnydom Jězusa Chrystusa w jeho donjebjesspěću sćěhować. Woni mějachu hišće na zemi žiwi wostać a so wo rozšěrjenje Ewangelija starać. To samsne płaći tež za nas. Jako křěsćenjo mamy samsnu naležnosć spjelnić.

A tuta prawa ruka by móhła po mojim zdaću dwě symboliskej mysličce zwuraznić. To je gesta wotewrjenosće, kaž tež prošenja. Gesta wotewrjenosće pokazuje, zo mamy z druhimi ludźimi solidarni być, a gesta prošenja zwuraznja ideju našeje wotwisnosće wot Boha a jeho hnadow. Naše donjebjespěće budźe z jednym Božim darom za nas. Tola poskića so wón nam hižo nětko. Jón přijimamy, jelizo po Chrystusowym Ewangeliju jednamy.

DJD