Lubi wěriwi, komentujo dźensniši ewangelij bych chcył wam sćěhowace myslički předpołožić.
Na kóždy pad je to Marija jako prěnja nazhoniła, zo je so wino wupiło, a je to swojemu synej zdźěliła. We wonym času sedźachu žony na kwasu blisko kuchnje, tohodla je to cyle zrozumliwe, zo je to Marija nazhoniła.
Ale kedźbu na to, kak je wona to Jězusej zdźěliła. Wona njepraji: njeje wino, ale rjekny: nimaja wina. A kajki je rozdźěl? Wulki a jara wažny, dokelž wuprajenje njeje wino by móhło klinčeć kaž: Jězuso, pomhaj, stawamy so zaso strózbni! A wuprajenje nimaja wina klinči jako: Jězuso, pomhaj, nowomandźelskaj mataj wulki problem!
W prěnim padźe je wino wažne, a w druhim – čłowjek. Marija hladaše pak na nuzu čłowjeka a widźeše jeho ćeže. We wonym času běše Marija tak někak 50 lět stara. Ale hdyž běše wona 12 lět stara, to jednaše podobnje. Ewangelij po Lukašu dźě praji, zo chwataše Marija hnydom po připowědźenju Jězusoweho naroda Hilžbjetu wopytać a jej pomhać (Lk 1,39-56). W našim žiwjenju njech je to podobne. Čińmy dobro přeco, wšudźe a w kóždej starobje.
Na přikład w knize Pěseń pěsnjow čitamy: „Ćehń mje za sobu! Chwatajmoj! Dowjedź mje, mój kralo, do swojeje komory! Wyskać tam budźemoj a z tebje so radować, a twoju lubosć sławić nad wino. […]“ (1,4).
Jelizo symbolizuje wino lubosć, to w tajkim padźe by klinčało wuprajenje nimaja wina jako nimaja lubosće. Israel běše wuzwoleny lud ze wšitkich narodow. A cil tutoho wuzwolenja běše lubosć. Israel dyrbješe Boha lubować. Ale w stawiznach wuzwoleneho ludu běše wšelakoro. Druhdy pobrachowaše mjenujcy lubosć. Tohodla Marija, prajo nimaja wina, rěčeše w mjenje cyłeho Israela: nam pobrachuje lubosć. W našim žiwjenju je to druhdy podobne a pobrachuje lubosć k Bohu kaž tež k čłowjekam. W tajkim padźe prošmy z Mariju wo wino bójskeje lubosće.
DJD