Romsko-katólska liturgija njeznaje do dźensnišeho žadyn direktny swjedźeń Noweho lěta. Na druhej Hodownej njedźeli swjeći so oktawa Hód jako wysoki swjedźeń maćerje Božeje Marije.
Druhi Vatikanski koncil (1962-1965) je w swojej liturgiskej reformje nawjazał na tradiciju prěnjeho lěttysaca dopominajo na koncil w Efezusu z lěta 431. Na nim zrodźi so za swjatu Mariju pomjenowanje theotókos, serbsce boharodźićelka. Swjedźeń poćahuje so njeposrědnje na Hody. Zwuraznja so, štó dźěćo Jězus je, kotrehož je Marija porodźiła: Bóh a čłowjek. Po židowskej tradiciji ma tónle dźeń wosom dnjow po porodźe swój woznam jako dźeń wobrězanja a spožčenja mjena.
Bamž Pawoł VI. pokaza w swojim Japoštołskim pismje Marialis cultus z 2. februara 1974 na wuznam tohole dnja: „Tónle wysoki swjedźeń skića […] jara witanu składnosć, zo wobnowimy česćownosć, kotruž nowonarodźenemu wjerchej pokoja dołžimy a znowa wjesołe poselstwo ewangelija słyšimy“.
Ewangelij (Lk 2,16-21) ma dwaj dźělej. Jónu zhladuje wróćo na narod dźěsća w Betlehemje. Su to prěnjotnje pastyrjo, kotrymž so narod wozjewi. Woni běchu prěni, kotřiž so zebrachu a nowonarodźeneho wuhladachu. Scena móhła na Dawida, pastyrja, dopominać. Jězus pochadźeše z domu (swójby) Dawida. Scena móže pak nas tež na to dopominać, zo su pramaćerje a wótcojo Israela jako pastyrjo žiwi byli. K bibliskemu widej na Boha słuša žiwjenje pastyrjow, stajne po puću byće za nowymi pastwišćemi, jich mobilita.
Za druhe rěči ewangelij wo wosmym dnju jako dnju wobrězanja a pomjenowanja. Dźěsću spožči so mjeno Jězus, w tehdyšim času dosć popularne mjeno. Jězus je grjekske wopisanje hebrejskeho mjena: Ješua resp. Jehošua a měni Bóh spomóža.
W sćenju po Mateju pokaza so na jeho messijaniski nadawk: „Wón wumóži swój lud wot jeho hrěchow“ (Mt 1,21). W Japsk 4,12 je rěč wo tym, zo njenamakamy w nikim druhim spomóženje, přetož žane druhe mjeno njeje nam pod njebjom date, w kotrymž móhli zbóžni być. Jězusowe mjeno přeprošuje nas, zo na jeho žiwjenje hladamy. Jeho žiwjenski puć je směrnica, kotraž tež nas wo tym orientuje, što je za naše žiwjenje wužitne a strowe.
GW