Radikalizm Jězusoweho Ewangelija

W ewangeliju 7. přezlětneje njedźele so mjez druhim praji: Tomu, kiž će na lico dyri, poskić tež druhe, a tomu, kiž ći wozmje płašć, njezapowěs ani suknju! (Lk 6,29).

Něšto podobneho napisa tež awtor prěnjeho kanoniskeho sćenja: Njepřećiwjejće so złemu, ale skerje, jeli će něchtó na prawe lico dyri, poskić jemu tež druhe! A tomu, kiž chce z tobu prawować a ći twoju suknju wzać, přewostaj tež swój płašć! (Mt 5,39b–40).

Tutaj tekstaj matej wjele zhromadneho. Tola kóždy z njeju měni trošku hinašu žiwjensku situaciju. Matejej dźe wo sudnistwo a Lukašej wo rubježnistwo. Te prěnje so wotměwa zjawnje a to druhe potajnje.

Tola ma so w jednej kaž tež w druhej situaciji křesćan jako wěriwy čłowjek zadźeržeć, to rěka, zo ma spytać zło z pomocu dobroty přewinyć: Poskićić wjace hač wot njeho so žada abo chce so wzać.

Zajimawy je w tutym padźe teskt Lukaša. Wón namjetuje rubježnikej nic jeno zwjeršnu drastu – płašć, ale samo tu nutřkownu – suknju – dać.    

DJD